od 2010.

Šta rešenje o otkazu tehnički mora da sadrži?

Ovaj tekst je ekstrakt iz stručnog komentara „Značaj krivice zaposlenog kod otkaza?, koji je u celosti objavljen u časopisu Rad, prava i obaveze, br. 13, april 2024. god.

Konkretan povod za pisanje navednog komentara je jedno Rešenje o otkazu ugovora o radu zbog povrede radne obaveze (u daljem tekstu: Rešenje), koje je donela (verovatno) najveća banka kod nas, koje je paradigma onoga što čini većina poslodavaca kad primenjuje propise. Znači, reč je o ozbiljnom i uglednom poslodavcu, od koga bi se očekivala ozbiljnost i dosledna primena propisa.

Ovde opisujem ono što sam neposredno saznao, naravno uz pridržavanje pravila pisanja stručnih tekstova (bez navođenja konkretnih imena osoba i sl.). Za sve što navodim postoji pismeni dokaz.

Nemam nikakav direktan interes, ni lični ni profesionalni (jer je konkretni zaposleni pronašao drugi posao i odustao od nadgornjavanja sa bivšim poslodavcem), a sigurno da lično nisam zainteresovan da pravim skandale niti da radim posao državnih organa.

Inače, sve ograde date u napomeni na stranici „PRAVILA KORIŠĆENJA PRAVNOG PORTALA“, odnosno koje se sam davao u prethodnim autorskim tekstovima objavljenim na Pravnom portalu (u vezi očekivanja, namera, motiva, svrhe i manira pisanja teksta, odsustva namere izvrgavanja ruglu i optuživanja, o tome šta predstavlja izneto, rodne i polne neutralnosti upotrebljenih izraza, itd.), važe i ovde. Svi tekstovi koje navodim dostupni su (ili će biti uskoro) na Pravnom portalu (u celini ili u delovima, kao ekstrakti).

1. Šta je zamereno zaposlenom?

U pokaznom primeru poslodavac je zaposlenom stavio na teret, povredu  radne obaveze iz člana 179. stav 2. tač. 1) Zakona o radu („Sl. glasnik RS“ br.24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013, 75/2014, 13/2017-OUS, 13/2017 i 95/2018-aut.tumačenje) u daljem tekstu: ZOR, te opšteg akta poslodavca – Pravilnika o radnoj disciplini, ponašanju zaposlenih u toku rada i materijalnoj odgovornosti zaposlenih (u daljem tekstu: Pravilnik), i ugovora o raduzaposlenog.

Inače, tačka 1) stava 2. člana 179. ZOR, predviđa da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze, ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze. To isto, malo parafrazirano, bilo je propisano i ugovorom o radu zaposlenog.

Izreka Rešenja kaže (parafraza, skraćeno o suštini), da se  ugovor o radu otkazuje jer zaposleni ne pokazuje dužnu pažnju prilikom rešavanja korisničkih zahteva, već nesavestan i nemaran odnos prema poverenim zadacima, čime je svojom krivicom izvršio povredu radne obaveze, što je konkretno opisano kao, nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza.

Inače, konkretni zaposleni je bio operater u tehničkoj podršci informatičke službe.

Značaj upotrebljenih izraza je uvek veliki, jer upotrebljeni izraz određuje sve. I koja odredba propisa se primenjuje, i zašto, i kako, na koji način (određuje proceduru)… Ovde neću ponavljati ono što sam ranije iznosio u drugim tekstovima (o nomotehnici, jedinstvenosti pravnog poretka, pravilima, logici i problemima kod pisanja i tumačenja propisa, značaju poznavana jezika, pravopisa i gramatčkih pravila…), a što je od važnosti pri razmatranju, jer sam o tome  pisao u tekstu „Koliko je važno ono što piše u propisu?”.

Iznetim, poslodavac je u stvari ocenio odnos zaposlenog prema radnjama  koje mu se stavljaju na teret kao krivicu. Jer, u obrazloženju kaže da je zaposleni skrivio povredu radne obaveze. A kako tačno? Da li je to objašnjeno negde?Ne govorim o tome šta se desilo, već o krivici. Ako nije jasno sad o čemu govorim, biće kasnije.

2. Šta je poslodavac tehnički pogrešio?

Ovde ću zanemariti ono što mi je kao profesionalcu odmah “upalo u oči”, da je Rešenje kao akt, bilo i tehnički veoma manjakvo, i da se moglo napadati sa te strane. Naime, u postupku donošenja rešenja o pravima i obavezama zaposlenih, primenjuju se pravila upravnog postupka, propisana Zakonom o opštem upravnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 18/2016, 95/2018-aut.tumačenje  i 2/2023-OUS) – u daljem tekstu: ZUP. Јеr, ovde govorimo o shodnoj primeni pravila (o postupku, proceduri, sadržaju akta), bez obzira što je banka privredni subjekt i poslodavac, zato što se ovde odlučuje o nečijim pravima i obavezama. Tako, navedeno Rešenje bi tehnički moglo da osporava zbog pogrešne promene zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nepravilnosti sprovedenog postupka i nedostataka u pogledu  nerazumljivosti izreke i obrazloženja.

Recimo, izreka (dispozitiv) rešenja je bila apsolutno nejasna, kao da je pravljena da zbuni. Ono što je navođeno u izreci inače je trebalo da predstavlja sadržaj obrazloženja. Jer, u izreci mora da stoji šta je odlučeno i na osnovu čega. Znači, navodi se odluka koja je doneta (otkaz ugovora o radu, kad prestaje radni odnos, obaveze poslodavca, itd.), na osnovu kog propisa je doneta, zbog čega (utvrđena nepravilnost) i ocena krivice (ako je od značaja u konkretnom slučaju).

U izreci korektni poslodavci obično navode i uput – pouku zaposlenom da se prijavi Nacionalnoj službi za zapošljavanje radi ostvarernja svojih prava za slučaj nezaposlenosti. A poželjno je navesti i kako će biti izvršena dostava rešenja, jer od dostave istog zavisi njegova izvršnost (od kad počinje dejstvo istog). 

Ali, zanemarićemo to. Postoji nešto suštinski problematično u Rešenju.

3. Umesto zaključka

Ovde sam dao uvod, objasnio o čemu je konkretno reč i osvrnuo se na tehnički aspekt rešenja o otkazu. Zašto se zaposlenom moraju staviti na uvid opšta akta na koja se poslodavac u postupku otkaza poziva objasnio sam u “Da li zaposleni ima pravo uvida u opšta akta poslodavca?

U komentaru “Postoje li neki rokovi za otkaz?” objasnio sam prirodu rokova za otkaz. 

U tekstu “Da li je krivica zaposlenog od značaja kod otkaza?, razmatrao sam zašto je i kada važna krivica zaposlenog.

U tekstu „Šta i kako mora biti dokazano kod otkaza?“ pozabavio sam se time šta mora biti dokazano, i na koji način.

Kad se pročitaju i povezani komentari biće jasno, zašto smatram da ono što se čini kod nas, odavno nije materijal za stručnu analizu (bar ne onih koji se bave pravom), već za Riplija (Ripley), za ediciju „Verovali ili ne“, što sam slikovito opisao na kraju teksta „Vanredno stanje u Aveniji b.b.“.

Jer, ako ovako kako sam opisao rade najveći i najugledniji, šta očekivati od ostalih?

Izvor: Izvod iz propisa preuzet je iz programa „Propis Soft“, Redakcija Profi Sistem Com-a.

Najnoviji tekstovi